Ji Đing spada u jedinu knjige drevnih mudrosti koje ne potenciraju nepromjenjivo i vječno, koja ne smatra da je postojanost nešto što je najviši ideal čovjeka i njegov konačni cilj, već nasuprot tome, u samo središte svog promatranja i tumačenja stavlja promjene kao nešto što je bit u razvoju čovjeka, vrijeme usvaja kao sastavni dio svih promjena.
Vrijeme, za Ji Jing nije ni razorna, a ni negativna sila.
Vrijeme nije nešto zbog čega bi trebalo strepiti i od čega bi se trebalo bojati, vrijeme je samo bit i suština života i ono se ne suprotstavlja vječnom. Vrijeme je tu da se i vječno – ono što je bilo i ono što će biti – kroz samo vrijeme neprestano otkriva.
Ji Đing nam otkriva i pokazuje da promjene nisu uzrok nesreća koje nas okružuju, da promjene nisu uzrokom patnji i da promjene nisu samo prolaznost i nepostojanost. Promjene su, za razliku od onih koji u stabilnom, i vječnom traže i vide jedini princip, nešto što je suštinski smisao života, da one u sebi sadrže sve elemente postojanosti, onaj duboki smisao življenja i vječni princip koji čovjek pokušava otkriti izvan ovog svijeta – u sferi transcendentalne stvarnosti.
Tko u tome uspije i ko shvati prave principe i značenja promjena, ko shvati zakone preobražaja, postaje gospodar svoje sudbine.

Da bi se u tome uspjelo mora se iz sebe izvući sve ono stoljećima zaboravljeno, duboko potisnuto u svijesti današnjeg modernog čovjeka. Mora se, kao nekada u davna vremena, biti u stanju koje je slično nekoj vrsti transa, meditacije. U stanju u kojem se dubinska svijest oslobađa svih vanjskih utjecaja, prolaznih želja i svega onoga što nam dolazi iz svakodnevnog života. Samo tako mi smo svjesni svega onoga što može odrediti našu budućnost. Samo tako mi smo u stanju pravilno protumačimo sve simbole i sve arhetipove.
Svi ti simboli se mijenjaju i ovise od kulturnih, rasnih povijesnih i svih drugih nasljeđa koje svaki pojedinac nosi u sebi, osim ako oni, bez obzira na kulturu, rasu i društvene uvjete ne pripadaju onim univerzalnim arhetipovima koji vrijede za sve kulture, prostore i za sva ljudska bića. Tumačenje tih simbola, prije svega ovisi od sveukupnog poznavanja značenja simbola, kao io sposobnosti shvaćanja kako ih primijenimo i kojeg su oni podrijetla.

Nekada, u davna vremena, tumačenja i značenja simbola i njihovih međusobnih odnosa su tumačili razni svećenici, vidovnjaci i proroci, a danas, ako želimo da se koristimo svim tim starim iskustvima i znanjima koja su sačuvana u knjigama kakva je i knjiga Ji Jing, prvo moramo vrlo pažljivo proučiti jezik simbola kojim su se oni služili, i tek tada da pokušamo sve to, prije svega prilagodi, pa tada protumačimo današnjim psihološkim jezikom. Da uzmemo u obzir sve razlike u kulturi, jeziku i povijesnim okolnostima našeg vremena.
Pored toga što je Ji Jing, prije svega drevna knjiga proricanja, on je u toku vjekova poprimio još jedan, možda i značajniji aspekt – transformirao se u knjigu koja nam pomaže da shvatimo jedan novi filozovski pogled na život. Sam ritualni dio i tumačenja koja su data u knjizi mogu nam pomoći da predvidimo i odgonetnemo ono što je sakriveno u našoj podsvijesti, ali pravilnim odgonetanjem i poznavanjem zakona preobražaja – zakona promjena, omogućit nam predvidjeti neki vjerojatni tijek budućih dešavanja i zbivanja u našem životu , jer znamo odakle polazimo i gdje nam je cilj.

Tako tumačeći Ji Đing mi nismo samo sljedbenici predskazanog, već slobodnom voljom odlučujemo o onome što nam je činiti. Ji Jing, tada nije knjiga koja nas potčinjava, već on postaje samo još jedan, u nizu instrumenata naše slobodne volje. On nam omogućava da kombiniramo naše iskustvo i našu intiuciju s logikom i razumom i da sve to primijenimo na date situacije, a ne da nešto priželjkujemo ili da se prepustimo emocionalnom rasuđivanju. Mi sami preuzimamo odgovornost za naše konačne odluke. To je ono što Ji Đing izdvaja i uzdiže na jedan drugi nivo – nivo duhovnosti i filozofije života, jer on nije prost sustav predskazivanja ili proricanja sudbine u kojoj smo mi lišeni odlučivanja i gdje čekamo na to što će nam se i kada dogoditi.
Ji Đing se ne služi proricanjem samo da bi nam ukazao na to što je to što nas čeka u budućnosti, on nam pomaže da na svjetlost dana iznesemo, u nama već prisutne, ali prikrivene tendencije uma i to na svjetlost svjesnog poimanja, kako bi sami odlučili i svjesno izabrali najbolji tok delanja, a koji je u potpunom skladu sa životnim okolnostima. Na takav način čovjek u najboljoj i najvećoj mjeri koristi i surađuje s okolnostima koje ga okružuju i čini ih svojim suradnicima u kreiranju svoje budućnosti.

“Moreplovac nije u stanju kontrolirati udare vjetra i njegovu snagu, i nije u stanju kontrolirati vodene struje, ali može iskoristiti te sile vještom suradnjom s njima”.