Freudova teorija o djelovanju cenzure u snovima bila je u suštini retorička i kao takva bila je vrlo privlačna kasnijim (post) strukturalista koji su, sljedeći De Sosirovu lingvistiku, u suštini um doživljavali kao jezičnu konstrukciju. Oni na čelu sa Žakom Lakanom (1901-1981) ipak preispituju Freudovu teoriju da je san ispunjenje želje postavljajući pitanje: li jedan san ima samo jedno pravo tumačenje ili više paralelnih, alternativnih i ravnopravnih? Svoju hipotezu da san ostvaruje želju da bi se spavanje održalo, a koja implikuje dvije pretpostavke: da je san čuvar spavanja i da nesvjesna želja remeti san, Freud je najprije argumentirao na jednostavnim snovima.
On povodom toga navodi kako se obično nakon slane večeri budi žedan usred noći. Tako je jednom prilikom sanjao kako pije vodu iz etrurske urne, ali je voda bila toliko slana očigledno zbog pepela da nije mogao utažiti žeđ. Nakon toga se probudio i uvidio da je želja, u ovom slučaju biološka potreba produkovala san koji je trebalo da je zadovolji. Međutim, kako se tako snažna potreba ne može zavarati jednim snom došlo je do buđenja.
Odnos između biološke potrebe, sna i buđenja, Freud generalizira, po principu analogije, na odnos između psihičke želje, sna i buđenja. Kao prvu kariku u toj generalizaciji, Freud navodi dječje snove, također vezane za biološke potrebe, ali koje bi mogle biti zadovoljene alternativnim objektom. Tako, na primjer, dječak koji je morao predati košaricu trešanja jednom oficiru, sljedeće noći sanja da je pojeo sve trešnje. Dječaku san ispunjava želju na vrlo direktan način. Svakako ovo nije potreba koja bi se morala zadovoljiti da ne bi inače došlo do buđenja. Naime, dječak nije bio gladan. Riječ je o finijoj potrebi – želji koja je usmjerena na specifični objekt na trešnje. U tom smislu, u usporedbi s nagonskom potrebom, želja je finija, nalik “luksuzu”.
Na Frojdovo geslo sna kao interpretacije želje Lakan dodaje da san uvijek krije neispunjenje želje. Da bi pokazao da se izbor uvijek referira na neku novu želju Lakan kao paradigmatičan primjer navodi poznati primjer sna o prelijepoj mesarevoj ženi.

Jedna snevačica je željela da svakog dana za doručak pojede zemičku s kavijarom.
Njezin muž je mesar tako da je mogao da joj zadovolji razne želje, do detalja. Također, on je i genitalni znak, čime Lakan pravi aluziju da je mogao zadovoljiti snevačicine potrebe vezane za seksualni odnos. Međutim, ona je morala imati i druge specifične želje koje da bi ostale želje moraju ostati nezadovoljene. Pomalo šaljivo, na pitanje šta hoće mesareva žena, Lakan odgovara – kavijar, uz komentar da je to ujedno i ono što ona neće. Nesretna snevačica je molila svog muža da joj ne poklanja nikakav kavijar.
Može se primijetiti da se ovaj komentar razlikuje od Freudovog – O čemu sanja guska? – O kukuruzu. Želja je luksuzna, lukava, varljiva, dovitljiva i da bi ostala želja, po Lakanov mišljenju, ona mora ostati nezadovoljena (za razliku od potrebe). Biti to znači željeti, a najveća želja je da uvijek želimo.

Na ovom primjeru vidimo da želje koje se ostvaruju u manifestnom sadržaju sna, indirektno ostaju nezadovoljene, potisnute, latentne misli koje ukazuju na nesvjesni subjekt. Subjekt snevanja zna za prijevaru, jer dok se želja u usnulom Egu zadovoljava haluciniranje kroz san, latentne misli nesvjesnog subjekta znaju da ta želja ukazuje na mjesto manjka, a taj manjak je ono što preostaje nakon buđenja.
Gdje je želja tu je i nedostatak. Želja kao rana stvarnosti rascepljujem subjekta i onemogućuje mu da bude potpun, baš stoga što mu uvijek nešto nedostaje.