Do prije desetak godina, bio sam u potpunosti zatvoren za bilo što što je imalo prizvuk duhovnog. Od kada sam otvorio ta vrata, sve ima mnogo više smisla. Bez ovog dijela, nijedan od prethodnih nećemo moći iskreno razumijemo i živimo.
Težim biti sam svoj učitelj, otvorenog uma i spreman čuti svačije mišljenje. Trudim se da ljubav, zahvalnost i ljubaznost budu način mog postojanja, da budem prisutan u svakom trenutku, da znam da nisam svoj ego, da sam povezan sa svime. Dajem sebi visoke ciljeve, ali sam svjestan da je dovoljno svakog dana praviti mali korak, jer zaista, put od tisuću milja počinje jednim korakom. Jedan gesta ljubaznosti svakog dana, sigurno će vam donijeti radost, a možda će imati i jači efekt i pokrenuti lanac lijepih dijela. I za kraj, budimo svjesni da ćemo umrijeti. Nije loše povremeno se podsjetiti toga da će se naše putovanje u ovom obliku, završiti. Zašto ne bismo taj dan dočekali mišlju “Svaka čast, stvarno si dao sve od sebe”?