U mitološkoj priči Kiron je napravio smrtonosni otrov, da bi pomogao Herkulu (u horoskopu otkrića vidimo da je Uran u 11. kući u trigonu sa Suncem što predstavlja samog Herkula). U nekom momentu kentauri su se zamjerili Herkulu, i on je umočio strijele u taj smrtonosni otrov, i greškom pogodio Kirona samog. Budući da je on bio polubog, nije mogao umrijeti, pa je nastavio živjeti u velikoj patnji i bolovima (u karti otkrića to vidimo u dispozotoru Urana, Plutonu koji kvadrira Mjesec, a nalazi se Algorabu, zvijezdi iz Gavrana koja govori o izdaji – budući da je Mjesec izuzetno snažno položen on ne umire u potpunosti već je ranjen). Tako ovaj dio priče nosi konotaciju Kirona u smislu da osoba može biti povrijeđena od strane prijatelja, i to svojim sosptvene oružjem. Kirona bi trebalo gledati kao poluprosvetljeno biće. On jeste vrlo mudar, ali nije još dostigao vrhunac. Zato on i predstavlja stepenicu između Saturna i Urana.

Nakon tih događaja Kiron se povlači iz svakodnevnog života tražeći sebi lijek. Na tom putu potrage on u sebi otkriva iscjeliteljske moći. Shvaćajući da neće uspjeti da se izliječi on traži od Jupitera smrtnost, jer je za njega smrt neka vrsta oslobođenja od konstatnog bola. On preuzima na sebe Prometejevom sudbinu i tako Prometej na kraju dobiva besmrtnost. Tako je Kiron sličan Isusu (Kiron je u konjunkciji s Plutonom u 4. kući), koji je na sebe preuzeo teret čovječanstva, dajući svoj život za dobrobit drugih. Ta žrtva je događaj koji svatko od nas nekada u životu mora ponese, i Kiron će to i opisati.

Kiron nije u svakoj natalnoj karti podjednako naglašen, niti je riječ o istom razdoblju iz Kironovog života već možemo podijeliti u više faza:

Kironovo druženje s ljudima, (u horoskopu to predstavlja prijateljstvo s neobičnim osobama)
Njegovo liječenje (iscjeliteljske moći kod osobe)
poveređivanje od strane Herculea (od strane prijatleja)
preuzimanje Prometejeve kazne (žrtva za druge)
Kiron se kreće kroz jedan znak oko 3 godne. Ukoliko želimo vidjeti što se očekuje od Kirona u budućnosti, vratimo se na pozicije natalne karte otkrića.

Kiron liječi umirući. Znate li legendu – slučajno pogođen Herkulov strijelom moli bogove da ga izbave bijede. Pošto je besmrtan, izgleda da je njegova jedina sudbina vječita patnja i bol … Prema mitologiji je Kiron mati prelijepa vodena nimfa filir koja se, bježeći od Zevsovih ljubavnih avantura prerušila u kobilu međutim uporni i svemoćni Zeus je ipak sustiže, i preobražava se u pastuha. Kao plod ovog ljubavnog zanosa rađa se kentaur Kiron – biće sasvim čudno, njegov donji dio tijela je poput konja, a gornji dječaka. Užasnuta izgledom djeteta koje je rodila, šokirana i preplašena, ona moli bogove da je izbave, i daju joj neki drugi oblik kako bi izbjegla odgajanje ovog bića. Njezina je želja uslišena, i bogovi je pretvaraju u ivu – žalosnu vrbu.

Napušten i odbačen od majke, [oca nikada nije upoznao] Kiron kasnije biva usvojen od Apolona, ​​zaštitnika glazbe, proročanstava, poezije i liječenja biljem od koga preuzima ogromno znanje i ljubav prema bližnjima, vremenom postaje najvažniji mentor sinovima kraljeva i mnogim grčkim junacima među kojima su najpoznatiji Jason i Asklepije, Ahil i Hercules.

Jednog dana, tijekom nešto grublje igre među kentaura Hercules ranjava svoga mentora, sasvim slučajno dodajući mu strijelu, on je ispušta iz ruku i strijela probada butinu Kirona. U drugim legendama opisuje se kako je Kiron pripremao otrovnu strijelu i sam je ispustio, povrjeđujući sebe – u petu, ili koljeno. Strijele koje je toga dana Kiron pripremao su, na nesreću, bile natopljene krvlju čudovišne Hidre koja je izazivala užasan bol i žive rane koje se nisu mogle zaliječiti. Ipak, Kiron je polubog i on, besmrtan ne može umrijeti od zadobivene ozljede, ali ostaje u nepodnošljivim bolovima koje nije u stanju da se zaliječi unatoč ogromnom znanju koje je stjecao godinama.

U strašnim mukama i bolovima, preklinje bogove da mu dopuste da premine, ali tek nakon određenog vremena Hercules, kao jedini odgovoran za nesreću, pronalazi odgovarajuće izbavljenje za svoga učitelja koji užasno pati.

Prometej, koji je ukrao vatru s Olimpa i poklonio je smrtnicima, je kažnjen od strane vrhovnog boga Zeusa, okovan za stijenu i svakog dana bi ga posjećivao orao koji mu je kljucao jetru. Tijekom noći, jetra bi se zaliječila ali bi orao ponovo dolazio u zoru i nastavljao svoju čudnovatu torturu. Kako je uvjetovao Zeus, Prometej je mogao biti oslobođen jedino ako bi netko od bogova ponudio zauzeti njegovo mjesto na stijeni, što bi značilo odricanje vlastitog statusa i smrt.

Kiron se u strašnim mukama odlučuje za ovakvo izbavljenje, zauzevši mjesto Prometeja, i napokon se oslobađa svojih rana i vječnog bola.

U znak zahvalnosti prema učenju bogovi ga postavljaju na nebo u sazviježđe Jarca.