Povratak interesovanja za rune sigurno nije slučajan, pogotovo ako se zna da je mogućnost njihove upotrebe, makar u onom izvornom obliku, višestruka. Jer, osim alfabetske (u pitanju su opštegermanski znakovi kultnog pisma), runama se pripisuje i magijska vrijednost, odnosno izražen simbolički, proročki i talismanske znak. Doduše, mnogi se i dvoje oko toga koliko su one, u stvari, znaci, a koliko simboli? Nedoumice ove vrste uglavnom proizlaze iz toga što su rune – kojih je ukupno 24, uz još jednu, praznu runu koja se naziva Wyrd – sudbina, grafički naglašeno jednostavne i imaju pravocrtne oblike, za razliku od nekih drugih simbola koji su po svojoj strukturi često vrlo složeni.
Treba znati da su rune bile uglavnom urezivan (kao takve se pronalaze već u brončanom dobu), zbog čega se i pretpostavlja da su kao oblik svojevrsne komunikacije nastale već u osvitu civilizacije, ne zahtijevajući ni poseban alat, ali također ni veliku zanatsku vještinu. Uostalom, ne treba zaboraviti da su i tako značajni i općeprihvaćeni simboli poput križa ili kruga grafički također vrlo jednostavni, što nikako ne umanjuje njihovu izrazitu sugestivnost i bremenitost značenjima.
Rune nemaju čak ni ublažavajućih, zaobljenih krivih linija. To se komentira na jedan dodatni način, pa tako u knjizi ‘Rune – magijsko pismo’ čitamo kako nam već sam njihov izgled govori o ‘snažnom i najkraćem magijskom putu i iznenadnim jasnim obrtima koje sreće onaj ko krene tim putem’. I dalje: ‘Sa magijskog stanovišta to je najkraći i najdjelotvorniji put koji vodi ka cilju’.
Ne treba zaboraviti da su (pojedinačne) rune predstavljale objekt ili načelo po kojem su dobile ime, i sa tim imenom sva njegova dobra i zla svojstva. Ezoterična svojstva runa bila su poznata samo izabranima. Oni su ih koristili za zaštitu, iscjeljivanje, pa i za izricanje prokletstava, što svjedoči i epitaf na jednom švedskom grobu ispisan runama: ‘Ovdje sam sakrio magične rune, koje ni zle sile ne mogu poremetiti. Onaj tko uništiti ovaj spomenik, umrijet će strašnom smrću! ‘
U pitanju je, dakle, bio jedan cjelovit i očito samodovoljan sustav simbola u kojem se vidjela veza, posrednik između objašnjihov i neobjašnjivog, vidljivog i nevidljivog, mikrokozmosa (čovjeka) i makrokozmosa. Drugim riječima, rune su, na sebi svojstven način, predstavljale sveojevrsno prisvajanje prirode od strane čovjeka. To je bio, koliko magijski, toliko i božanski čin, jer čovjek u sebe preuzima moć stvaranja, mijenjanja i preoblikovanja, istu onu moć zahvaljujući kojoj je i sam nastao.
Zanimljivo je da je u Njemačkoj krajem XIX i početkom XX stoljeća bilo pokušaja da se obnovi Odinov kult (legende vezuju nastanak runa sa Odinom, skandinavskim bogom mudrosti, smrti i čaranja), o čemu svjedoči i osnivanje Odinovog društva, na čijem čelu je bio dr Ernst Vahler, kao što i danas ima izvještaja o djelatnosti njemačkih neopaganskih skupina. Takve grupe postoje iu SAD, gdje periodično izlazi i časopis ‘Runestone’.
Solarna eklipsa u Škorpionu-RIJETKO HIBRIDNO POMRČINA
Pomrčina Sunca je prirodna pojava do koje dolazi kada se Mjesec nađe ispred Sunca, tako da Sunce ostaje potpuno ili djelomično skriveno za promatrače na