Negdje u oblacima, u mislima o čežnji, moja je bila glava. Tamo gdje se ide poslije ponoći, pogotovo kišne ponoći.

Stezala sam jastuk uz sebe, kao i po običaju, zamišljajući tvoju blizinu i toplinu tvog tijela. Nadala sam se da me još samo par minuta ili sekundi dijeli od ponovnog susreta s tobom. Nisam znala točno predvidjeti koje su ti noći draže od ostalih, kad odlulčiš da te sretnem u snovima.

Ponekad dođeš kada sam u velikim životnim izazovima, samo da me upečatljivom porukom podsjetiš da si tu, da mi daš snagu kada ujutro moje oči ugledaju studenog dan. A ponekad svratiš čisto bez obveze, onako, samo me natjerati da se sljedećeg dana zablenu u skoro svakog nepoznatog čovjeka koga sretnem, ne bili prepoznala tvoje crte lica.

Da, opasno je to … Jer tu dubinu pogleda i način na koji me ti promatraš ne pronalazim u drugima. Stapa se toplina, pripadnost i tamna boja tvojih očiju u jednu cjelinu, koju mi ​​samo ponekad dozvoliš da vidim. Kako bi se što manje sjećala ili kako bi moja čežnja bila što veća.

Osjećam kao da me poznaješ stoljećima. Kao da si mi bio i majka i ljubavnik i drugarica i neprijatelj i sve uloge života kao da si sa mnom razmijenio. Tako da uvijek stojim pred tobom ogoljena i čista s mislima koje čuješ i osjećaš. Ponekad me ta istina zbunjuje a ponekad poželim da se okrenem i odem što dalje od tebe kako ne bi mogao znati koliko mi značiš.

Skoro uvijek, osjećaj koji nadjača tu zbunjenost i potrebu za bijegom, jeste ljubav. Ljubav koja daje dozvolu da budem ono što jesam u potpunosti. Ljubav koja ne osuđuje već samo prihvaća. Ljubav koja preplavi cijelo moje biće kada me dotakneš po ruci, obrazu, vratu … Osjećaj je poznat, blizak, prepznatljiv i potreban.

Ako imam sreće, zagrlim te ponekad. Utonem u tvoje postojanje. Pronađem dom. Dom iz koga ne želim izađem iu kom mirisi tvoje kože i blizina tvojih usana me tjeraju da se srčano borim za još koji sekund pripadanja negdje i nečemu. Prije nego što buđenje pozove moje ime.

Nakon toga, spakiraš mi za ponijeti osjećaj ljubavi ako slučajno ogladnim u ovom svijetu “gladnih ljubavi”. Doza dozirana, do sljedećeg susreta.

I uvijek se pitam da li ćemo se sljedeći put sresti na javi ili opet u snu … Znam samo da na nenajavljen sastanak moramo doći oboje. Vodit će nas koraci, a snovi su putanje …