Negdje u oblacima, u mislima o čežnji, moja je bila glava. Tamo gdje se ide poslije ponoći, pogotovo kišne ponoći.
Stezala sam jastuk uz sebe, kao i po običaju, zamišljajući tvoju blizinu i toplinu tvog tijela. Nadala sam se da me još samo par minuta ili sekundi dijeli od ponovnog susreta s tobom. Nisam znala točno predvidjeti koje su ti noći draže od ostalih, kad odlulčiš da te sretnem u snovima.
Ponekad dođeš kada sam u velikim životnim izazovima, samo da me upečatljivom porukom podsjetiš da si tu, da mi daš snagu kada ujutro moje oči ugledaju studenog dan. A ponekad svratiš čisto bez obveze, onako, samo me natjerati da se sljedećeg dana zablenu u skoro svakog nepoznatog čovjeka koga sretnem, ne bili prepoznala tvoje crte lica.
Da, opasno je to … Jer tu dubinu pogleda i način na koji me ti promatraš ne pronalazim u drugima. Stapa se toplina, pripadnost i tamna boja tvojih očiju u jednu cjelinu, koju mi samo ponekad dozvoliš da vidim. Kako bi se što manje sjećala ili kako bi moja čežnja bila što veća.
Osjećam kao da me poznaješ stoljećima. Kao da si mi bio i majka i ljubavnik i drugarica i neprijatelj i sve uloge života kao da si sa mnom razmijenio. Tako da uvijek stojim pred tobom ogoljena i čista s mislima koje čuješ i osjećaš. Ponekad me ta istina zbunjuje a ponekad poželim da se okrenem i odem što dalje od tebe kako ne bi mogao znati koliko mi značiš.
Skoro uvijek, osjećaj koji nadjača tu zbunjenost i potrebu za bijegom, jeste ljubav. Ljubav koja daje dozvolu da budem ono što jesam u potpunosti. Ljubav koja ne osuđuje već samo prihvaća. Ljubav koja preplavi cijelo moje biće kada me dotakneš po ruci, obrazu, vratu … Osjećaj je poznat, blizak, prepznatljiv i potreban.
Ako imam sreće, zagrlim te ponekad. Utonem u tvoje postojanje. Pronađem dom. Dom iz koga ne želim izađem iu kom mirisi tvoje kože i blizina tvojih usana me tjeraju da se srčano borim za još koji sekund pripadanja negdje i nečemu. Prije nego što buđenje pozove moje ime.
Nakon toga, spakiraš mi za ponijeti osjećaj ljubavi ako slučajno ogladnim u ovom svijetu “gladnih ljubavi”. Doza dozirana, do sljedećeg susreta.
I uvijek se pitam da li ćemo se sljedeći put sresti na javi ili opet u snu … Znam samo da na nenajavljen sastanak moramo doći oboje. Vodit će nas koraci, a snovi su putanje …