Da li je rimsko blago iz Sarkamen zaista pod zaštitom misterioznih sila, pa zato i smrtonosno za sve koji s njim dođu u dodir?
Kada su 305. godine carevi Dioklecijan i Maksimijan Herkulije, poslije dva desetljeća, odstupili od trona, po ranijem naumu, trebao se cezari Galerije i Konstancije Klor proglase za avguste iu vlast uvedu dva nova cezara.
Dioklecijan, koji je računajući na obiteljske povezanosti pomišljao da će izbor pasti na Maksencija (Maksimijanov sin) i Konstantina Velikog (sin Konstancija klora) zatraži imena od Galerija, kome je prepustio donijeti odluku.Istoričar Laktancije je prenio njihov razgovor: ‘Koga onda da izaberemo? ‘, upitao je Dioklecijan. ‘Sjevera’, reče Galerije. ‘Zar onog bučnog igrača, pijanca, kome je noć dan, a dan noć?’ ‘Dostojan je tog položaja, jer je odano predvodio vojnike i poslao sam ga Maksimijan da ga zaogrne purpurom’, reče Galerije.
‘Neka bude’, Dioklecijan sa ustezanjem prihvati, a kad zapita za drugog – Galerije pokaza na Maksimina Daju, jednog poludivljeg mladića, kome je nedavno naredio da uzme ime slično njegovom. ‘Tko je taj koga mi nudiš?’, Upita Dioklecijan. ‘Moj rođak’, reče Galerije. Dioklecijan uzdahne (i proreče): ‘Ne daješ mi odgovarajuće ljude kojima se može povjeriti zaštita države.’ ‘Isprobao sam ih’, odgovori Galerije. ‘To ćeš iskusiti, jer ćeš ti preuzeti kormilo imperije …’