Auroks (auroh) je vrsta ogromnog Europskog divljeg vola (opisivan je kao nešto manji od slona), koja je istrijebljena paralelno s europski bizon; posljednji auroks je umro zaštićenoj šumi u Poljskoj, početkom sedamnaestog stoljeća. Auroks ima jako malo veze s današnjom stokom, i nije imao gotovo nikakve veze s udomaćenom stokom svog razdoblja. (Slika uz poruku – Auroks – rekonstrukcija vjerojatnog izgleda, i rekonstrukcija roga) Auroks je vrlo važna životinja za sve Europske narode; ne samo što je njegova slika jedna od najčešće nalaženih na zidovima pećina, on je također bio jedna od glavnih divljači na stolovima kroz stoljeća. Iz njegovih rogova se pilo, u njih se puhalo, i to su oni čuveni veliki krivi rogovi (ponekad i po dva metra dugački) koji se mogu vidjeti na srednjovjekovnim slikama. U mnogim plemenima stare Europe (uključujući tu i slovenska) lov na Auroksa je bio ritual koji je razdvajao dječaka od muškarca; ulovljeni auroh je bio simbol hrabrosti I ulaska među plemenske lovce. Julije Cezar je u svojim opisima Germanije sadrži i opis lova na auroha, koji možete pogledati.

Runske pjesme koje su ko zna koliko puta prepisivane očitavaju nestanak ove životinje: mada je Auroks poznat piscu Stare Engleske runske Pesme, on je bio već dugo nestao u doba kada su Nordijska i Islandska napisane / posljednji put prepisane s izmjenama. U Skandinaviji, riječ je počela označava sobova, koji je preuzeo i značaj kao najvažnija lovina; u Islandu, gdje su i sobovi bili nepoznati, nepoznatim putem riječ je počela značiti “kiša.”