Saturn-ciklus sazrijevanja, podjela odgovornosti! Priča o Saturnu i Uranu …

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Astrološki, darovatelji života su Sunce i Mjesec. Otac i majka. Vitalnost koja će utjecati na kreativnost, duh, svijest; i emocije (duša) kojima od rođenja apsorbiramo svijet koji nas je dočekao. Međutim, da bi slika bila potpuna – potrebno je materijalizirati našu pojavnost na ovom svijetu, naše ruke, oči, naše korake, naše tragove, naš glas, ambijent u kom odrastamo i živimo, baš kao i sve one prepreke, zadatke na koje ćemo naići – a to je zadatak Saturna.

Njegov utjecaj u horoskopu vezuje se za proces sazrijevanja, pa tako prolazeći kroz različita iskustva još od rođenja – Saturn nam budi svijest o odgovornosti. Njegov ciklus (vrijeme potrebno proći kroz sve znakove) traje 29 godina. Taj veliki krug Saturna, ciklus, može se podijeliti na četiri manja u trajanju od oko sedam godina, koji zapravo postavljaju graničnike kada prelazimo iz jednog doba u drugo i kada su naša pojmljenje ljudi, svijeta, života drugačiji nego što smo ih imali u prethodnih sedam godina. U astrološkoj terminologiji, tada Saturn svakih otprilike sedam godine dolazi u znak koji kvadrira ili čini opoziciju sa njegovom natalnom pozicijom i to je doba kada rušimo jedno, završavamo, i upuštamo se u novo raščišćavanje terena i stvaranje novog. I baš kao što je Saturn graditelj, koji rjeđa kamen po kamen – tako on gradi i naš život, počevši od temelja, odnosno – od djetinjstva …

Prvih sedam godina se smatraju najvažnijim jer se tada postavlja temelj života. Tada se dijete upoznaje sa svim ljudskim emocijama, od ljutnje do tuge, upoznaje se s terminom posjedovanja, dijeljenja, ljubavi (voli – ne voli), prvi put se sreće sa svojim tijelom, otkriva ga, hoda, trči, pentra se, pada, ustaje, pliva, i loš je predznak za budućnost ako je taj susret s tijelom stidljiv, bez povjerenja. Tada otkriva moć riječi, spoznaje da je moguće artikulirati emocije, želje, nagone (ali što ako se boji to učiniti?) … Nakon toga slijedi novog ciklusa od sedam do četrnaest godina, koji je obilježen osnovnim obrazovanjem i buđenjem hormona koje je najbitnije jer će sve svoje posljedice, propuste ili učinke vrlo očito pokazati u narednom ciklusu od četrnaeste do dvadeset i prve godine u vidu kompleksa ili slobode sazrijevanja. Od dvadeset prve do dvadeset i osme godine naučen iskustvima iz prošlosti – čovjek bira partnera ako je taj partnerski dio uspješno preveslao, zapošljava se i postaje ozbiljniji. U narednom razdoblju do trideset i pete osigurava sklonište (dom), rađa djecu i uživa u svojoj seksualnosti i produktivnosti, i tako dalje …

Međutim, kao što rekoh, prvi ciklus je najbitniji, baš kao što kuća može biti prelijepa i sa divnim vidikovcem na vrhu, ali sve se to može survati ukoliko temelji nisu dobri.

U prvim godinama, dijete uči hodati, ili, Saturn ga uči koristiti svoje tijelo za život. Noge – da bi mogao da se penje i ustaje kada padne; ruke – da bi mogao upozna materijalizirani svijet, dodir drugog bića, oblike; zube – da bi se prehranio. Saturn se ne bavi dječjim igrama, maštom, općim obrazovanjem. Sve to prepušta drugim planetima preuzimajući na sebe ono najteže. Međutim, najbitnija tema prvog ciklusa jesu ograničenja koja se vremenom, s novim generacijama i djece i roditelja mijenjaju. Nekada, djeca su se izuzetno bojala roditelja, danas se roditelji boje djece, njihove slobode, hirova. U patrijarhalnom, tradicionalnom društvu – kakvo se i danas prepoznaje u Indiji, Iranu, Iraku, ili u nekim Afričkim zemljama, prvih sedam godina je obilježeno obrezivanjem, snažnim nasilnim uplivom religije u život djeteta koje ide zajedno s prijetnjom posljedicama (svijest o krivnji i kazni ), pa dalje strogom poslušnošću, već tada radom i trpljenjem, šutnjom, strogoj diferenciji i granici od suprotnog spola – što u narednom ciklusu sazrijevanja (do četranest) kada bujaju hormoni i kada se dijete prvi put susreće s vlastitom seksualnošću postaje inhibicija čije se posljedice vide u trećem ciklusu od četrnaeste do dvadeset prve, ai kasnije još i više … Jasno je da jedan mališan europskih zemalja ni ne sanja kako njegov vršnjak na Istoku ne mora čekati školu da bi se upoznao s odgovornostima i ograničenjima, hladnim dodirom Saturna, zebnjom , samoćom i moranjem. U takvim zemljama, iu takvim društvima i obiteljima koje su i kod nas zadržale ovakva konzervativna obilježja, dijete se programira u prvih sedam godina postati ono što okruženje želi, ono time gubi svoju autentičnost, svoje osobne potrebe, talente, uniformis se sve pod velom poslušnosti, dobrote, ‘umirenja gnjeva božijeg’. I bilo na Istoku ili Zapadu, tih sedam godina je vrijeme kada dijete dobiva prvu i najupečatljiviju sliku o svijetu, društvu, obitelji, ljubavi, mržnji, posjedovanju, kada se ispunjava različitih idejama koje će ga progoniti čitavog života, odvratiti ga od potencijala i umanjiti sve njegove autentične moći, ne dopuštajući mu da bude ono što jest. A dijete, ono je u tom dobu nedužno. Nevino. Čisto. Jedan pisac je napisao “I najokorjeliji agresori su nekada mirisali na mlijeko i sapun”. Djeca su verujuća. Pa sve što dobiju od roditelja, i svijeta u tom uzrastu, ona će pohraniti u svoje temelje zbog čega će iu sedamdesetoj godini biti poljuljani ako temelji nisu dobri, baš kao što i kod kuće s lošom bazom sve je očitija njena nestabilnost što je veća.

A sve se opet svodi na pogrešnu interpretaciju Saturna, i zapravo i njegovu evoluciju, bar onoga što u astrologiji predstavlja. Jer ograničenja mogu biti tretirana kao zabrane na koje će dijete nailaziti. Ali i kao zaštita. Karika koja samo ovdje nedostaje da bi smo imali cjelinu jeste – svijest. A Saturn je upravo to. I on u ovom novom dobu, zahtijeva da roditelji budu svjesni roditeljstva. Od naših baka koje su uspješno izlazile na kraj i sa osmero djece jer su djeca ‘morala slušaju’ (tu je sva Saturnova odgovornost bila na djeci, pa su djeca bila žrtve takvog društva); preko današnjih majki koje i sa jednim djetetom nekad teško izlaze na kraj jer ‘ne želi slušati i sve što kažem on negira i radi suprotno’ (tu su roditelji žrtve i preuzimaju odgovornost, trpe, odriču se svojih potreba zbog djeteta, nesvjesni da djeci to neće nikada oprostiti i da sve to kad tad kulminira kao veliko nezadovoljstvo); do roditelja budućnosti koje sada gradi Saturn, a koji će baš tih prvih sedam godina dječjeg razvoja zaštititi od uvjetovanja, prijetnji, ideologija, gdje će ta odgovornost biti podijeljena. Tada će djeca do sedme godine biti gotovo divlja, predana osobnim nagonima, potrebama, a roditelj će se ljutiti kada mu je do ljutnje, pokazat djetetu da postoji vrijeme kada je roditleji i da postoji vrijeme kada je nešto drugo – kada radi ono što voli, kada se zabavlja, dakle, uspostavit se netko svjesno poštovanje između njih bez korumpcije i manipulacije s bilo čije strane. Takvo dijete će biti zaista nemoguće kasnije odvratiti od njegovog potencijalnog rasta, psihološke grupe i terapije će možda biti ukinute jer ljudi će sazrijevati zdravo u skladu sa svojom prirodom, neće im seksualnost sa četrnaest godina biti tabu i nešto loše što se kasnije iz inhibicije pretvara u perverziju (isto utjecaj Saturna) već će imati dobre temelje, biće usredotočeno na sebe, jako i jasnog vida, bez mutne prašine roditeljskih projektiranih strahova, društvenih zabrana, ideologija i dogmi.

Za kraj, poklonila bih vam jednu lijepu priču koju je napisao Osho koja fantastično opisuje idealan način Saturnovog odgoja djeteta i upravo tu podijeljenu odgovornost koja je cilj današnjeg doba.

“Kada sam bio dijete, volio sam da se pentram po drveću. Otac mi je branio i zato sam mu jednom rekao: “Radije mi objasni koje je drveće opasno, a nemoj me sprječavati da se penjem – kako bih mogao izbjegavati opasno drveće. Reci mi koje drveće nije opasno, kako bih se mogao penjati. Ali ako mi pokušaš braniti penjanje, postoji opasnost: možda ću se penjati po pogrešnom drveću, a ti ćeš biti odgovoran. Ja neću prestati se penjem, jer to volim! Biti na vrhu drveta kad sunce sija a vjetar ćarlija u granama i cijelo drvo pleše – to je jedno od najljepših stvari. Zato je tvoj oče posao mi reći točno, na koje se drveće smijem penjati a ne koje ne.Jer inače mogu pasti, slomiti se, naškoditi svome tijelu. “I on je morao poći sa mnom i obići grad da mi pokaže koje je drveće opasno. Tada sam mu postavio drugo pitanje: “Znaš li nekog dobrog penjača u gradu koji me može podučiti kako da se penjem i na ono opasno drveće?”

Tada je on rekao: “To je ipak previše … ideš predaleko. Rekao si mi … mislio sam … “Odgovorio sam:” Držat ću se toga što sam rekao, ali drveće za koje si rekao da je opasno, neodoljivo je jer Jamun (indijsko voće) raste na njemu. Ono je vrlo slabo i kada je voće zrelo, možda neću moći odoljeti izazovu. Ti si moj otac, to je tvoja dužnost … moraš mi naći nekoga da mi pomogne. ”

On je tada rekao: “Da sam znao kako je teško biti otac, nikada ne bih postao otac – barem ne tebi! Da, znam jednog čovjeka. “I on me upoznao s jednim starim čovjekom koji je bio dobar penjač, ​​najbolji penjač, ​​bio je drvorezac .. Otac mu je rekao:” Nauči ga nešto, posebno o drveću koje je opasno, čije grane mogu pući. “Taj čovjek me pogledao i rekao:” Nikada mi još nitko nije ovako nešto tražio, pogotovo ne otac koji dovodi sina. To je opasna stvar, ali ako on to voli – rado ću ga podučiti. “I on me je učio kako se popnem. Pokazao mi je sve vrste strategija kako da se zaštitim. Ako želite da se popnete na visoko drvo, da ne biste pali vežite se užetom za onaj dio drveta za koji mislite da je dovoljno jako da vas izdrži. Ako padnete, Višićima na užetu, ali nećete pasti na tlo. ”

Saturnovo područje pauze

Hugo Chavez je preminuo – i tek tada odustao. Kusturica je dao ostavke – odustao. Odustao je i papa. I Barsa prvi put u povijesti odustaje od tradicije, principa, i na dresove stavlja ime sponzora. Saturn u Škorpionu nas vodi ka zidu koji prilično ovdje liči na gubilište ako ne odustanemo na vrijeme. Otkazi će tek uslijediti i odustajanja, što u politici što u našim miniuniverzumima. Svatko od nas ima nešto od čega treba odustati. Princip koji ne vodi više nigdje, uvjerenje koje nas drži u grču, strahu i neizvjesnosti, ljubav od koje se isto odustati mora umjesto da držimo sebe u fantazijama mogućih izmirenja i renesansi. Odustati od ideje da će nas netko spasiti. Tko ono reče, “tek tada, kad znaš da neće nitko da te spasi – tek tada si odrastao i čovjek.” Odustanite od uvjeravanja drugih da ste u pravu. Odustanite od svakog uvjeravanja i očekivanja da će vas drugi razumjeti. Bit će uvijek onih koji hoće i onih koji inzistiraju na tome da vas ne razumiju, ali i onih koji stvarno misle drugačije. Čovjek je slobodan kada zbaci svoja očekivanja od vanjskog svijeta i tim gestom, on tom svijetu oduzima moć da ga vrednuje i od njega čini nekad pobjednika nekad luzera. Saramago piše, “Naučio sam da ne pokušavam ubeđujem nikoga. Uvjeravanje je nedostatak poštovanja, to je pokušaj da se druga osoba kolonizira. ” Ali ne kaže da je odustao od pisanja. Niti od svojih misli.

Odustanite od svega gdje vam je potrebna dozvola drugog, poštovanje drugih, ljubav druge osobe – a ne događa se. Tada kad odsutan nećete odustati od sebe. Vraćate se sebi u jednoj poštovanja vrijednoj pauzi, baš kao što je i Smrt uvijek vrijedna poštovanja kao najdostojniji protivnik čovjeka. Mala metaforička smrt je sada potrebna svakome. Time ćete prinijeti žrtvu Saturnu u Škorpionu za jedno novo rođenje sebe samih i slobode. Cijena ove slobode je odustajanje gnjevnog tamničara u nama.

Priča o Saturnu i Uranu …

Da li bi postojala vjera da nije straha? Da li je praznovjerje nemanje vjere ili pretjerana vjera? Eto idealne teme o kojoj se može pričati dok je na nebu oporba Saturna iz Djevice (sumnja, analiza, anamneza čovjeka, njegovih bolesti, strahova i dionica) i Urana u Ribama (potraga za istinom, za ‘svetim gralom’, spoj vjere i vizije , momenat kada svatko od nas kaže ‘siguran sam ali ne mogu ti objasniti kako sam siguran, ali ZNAM!’) .. Jesmo li svi mi negdje proroci? A jesmo li istovremeno svi mi u stvari sada i uplašeni, i to čega? Vlastite svijesti i spoznaja, svega toga što nam se svakodnevno servira na tanjuru života, a što smatramo da je u svakom smislu previše za naša bića krhka, slaba i još uvijek nejasna sama sebi … U vremenu Urana – tehnološke revolucije, brzih automobila i komunikacije s kosmosom, zaboravili smo što u stvari stvarno možemo. Jesmo li sposobni (u fizičkom smislu) da radimo 15 sati dnevno? Jesmo li sposobni da se nosimo sa mega giga brzim automobilima, kada ljudsko oko i ljudski refleks je još uvijek samo – ljudski? Jesmo li sposobni ne viđamo obitelj, roditelje, prijatelje, i da stvarno zaboravimo da smo u najvećem dijelu satkani od emocija koje su nam u dnevnoj dozi potrebne onoliko koliko ih mi primamo i dajemo u najboljem slučajno tjedno? Da li to netko od nas želi napraviti strojevi?

Razumijete me? I ja nisam nikakav idealista, jesam rodjena u idealističkom i optimističnom znaku Strijelca, ali nemam lažnu nadu da će se išta promijeniti. Da li ste nekad razmišljali kako je bilo Gagarinu kada je sjeo u Vostok1? Sigurna sam da i pored svih dobivenih instrukcija, praksa i koječega, zadnje što je pomislio kada su se za njim uz tresak zatvorila vrata kapsule bilo je ‘a sad, što bude – nek bude!’. Zato što je i on bio samo – čovjek. I onda, da apsurd bude veći, nakon glorifikacije njegovog leta “Prvi čovjek u svemiru! Prvi čovjek u svemiru! “Taj prvi čovjek gine u bezveznoj letjelici kao probni pilot sa samo 34 godine … Hej! Pa čovjek ipak ne može to. Ili ako baš hoćete – može, ali samo ako je spreman na žrtvu, da da svoj život da bi tehnologija mogla da se razvija, tehnologija – koju je netko vrlo lukavo nazvao ‘čovječanstvo’. “Razvoj čovječanstva” … zvuči humano, altruistički, pobjedonosno. Žrtve su ionako uvijek heroisane. Ali koliko je stvarno potrebno ljudskih života? Koliko krvavih azijatskih ruku za jedan tovar Nike tenisica? Koliko gladnih i izbjeglih za još jedno naftno nalazište? Tehnologija treba služiti ljudima, strojevi zamijeniti manufakturu, ali svuda! Svakom čovjeku na planeti … probajte razmišljati kao stanovnik planeta, a ne Srbin, Hrvat, Amerikanac … Po čemu smo to mi privilegovaniji? Uran je tehnologija, a Uran je po svojoj prirodi Istina, i normalno da ne dozvoljava da itko manipulira Uranom, i njegovom jedinom ambicijom da zaista ljudima – a ne pojedincima, donese spas, lijek, pokaže izlaz. I zato Uran kažnjava. I zato Jupiter – kao otac pravde, sada dok je u Vodenjaku kažnjava! Kažnjava čovjeka što želi postati vijak, motor, robot. Čak se da ironija bude veća – trudi da to što bolje postane! Kažnjava naše gubljenje ljudskog. A kako? Onako kako on to jedino umije, strogo, netolerantno, drsko, otvoreno, izravno – žrtvom. Isto onako kao što je Zeus (po grčkoj mitologiji – Zeus je Jupiter) kaznio Prometeja kada je odnio vatru ljudima. Iako sam do skoro i ja kao i svi vi vjerojatno voljela Prometeja, sve više shvaćam Zeusa, shvaćam Jupitera jer znao je on da ne treba svim ljudima vatra. Znao je on ono što Prometej nije mogao znati hrleći ka budućnosti i viziji, znao je da je znanje ako se nadje u pogrešnim rukama moćno oružje od kojeg će ljudi imati više štete nego koristi.

Zato smo svjedoci sada upravo toga kako naša znanja, naša iskustva najmanje služe nama. Recite mi, da li to što radite svakoga dana na poslu služi ikome do gazdi firme? A znate li kako je trebalo biti? Trebalo bi da vi radite ono što volite i da ja od toga imam koristi i još nas tisuću, i da od onoga što ja radim – vi imate koristi, da čovjek služi samo za druge ljude. Da razmjenjujemo naša dobra, bilo da je to znanje iz neke oblasti ili kruh i pravljenje odjeće. Služenje je ključna riječ Saturna u Djevici, a Uran u Ribama – vrlo lako gubljenje vjere generalno (što se najlakše osjeti kao depresija) onda kada čovjek shvati da to što svakog božjeg dana radi ne služi nikome sem direktoru tvrtke. Najveći zločin koji je uradjen ikada bio je taj kada su uspjeli nas prevare da radimo za novac. I zato vi sada radite za novac, a ne za ljude. A ne za sebe. Svi mi radimo za novac, jer nas ucjenjuju da ako ne budemo imali novca da ćemo umrijeti od gladi, da će nas izbaciti iz stana, da će nam dijete izbaciti iz vrtića. A to je tako daleko od ljudske prirode i od onoga što smo u stvari. Socijalna bića kojima je potrebna ljubav i posao koji će voljeti. Ne možete mi reći da itko na svijetu može ‘voli slanje faktura’. Kakav je to posao? A s druge strane, nošena astrosimbolika, čovjek koji radi u ma kojoj administraciji, mora imati jakog Merkura, pa samim tim i vješte ruke, vjerojatno zanatsko-trgovački gen koji vuče iz svoje obitelji, dakle to je opet netko tko sutra može krenuti u zanatstvo i neki sasvim drugačiji posao.

Ne znam da li ste ovdje kod mene pročitali tekst o astrološko / astronomskom satu Orloj koji se nalazi u Pragu, al ‘ukratko, čovjek koji ga je napravio, napravio je to tako dobro da nigdje na svijetu ni dan danas nema toliko točan sat sa toliko različitih opcija. I što se dogodilo? Pojedinac – kralj, bio je toliko uplašen da će ga ovaj još nekome napraviti da ga je oslijepio. Dakle, sve što se događa danas sa monopolistima i vladarima koji nas drže u šaci, nije novo. To se dešavalo oduvijek. Oduvijek je Saturn – ogledan u sujeti i strahu jedne osobe želio na silu pokori Urana i njegovu genijalnost uzme za sebe. Po mitologiji, Saturn je Uranov sin, koji je oca zbacio s vlasti i kastrirao ga. Sila. Sujeta. Strah. Vlast. Moć. A u stvari, samo strah.
Znam da sam puna digresija dok pišem, jer slike se same u mojoj glavi smjenjuju, al ‘evo nas dakle sad, gdje u toj silnoj tehno revoluciji (a zapravo vremenu gdje je snaga prave revolucije kastrirana poput Urana, gdje smo uplašeni i kastrirani da bilo šta promijenimo, ušutkani unaprijed da se ne bunimo i sami, užasno sami, otudjeni od drugih ljudi) eto nas gdje plutamo jedni kraj drugih kao ‘Gagarin’ ili kao ‘sputnica’, kako je to fenomenalno rekao Murakami u svom romanu ‘Sputnik ljubav’ :
“Zašto svi moraju biti ovoliko usamljeni? Zašto je neophodno biti ovoliko usamljen? Kad je toliko ljudi na ovom svijetu, i kada svatko želi nešto što ima u onom drugom, zašto i pored toga moramo biti toliko daleko jedni od drugih? Zar se ova planeta okreće hraneći se ljudskom usamljenošću?
Zažmurio sam i oslušnuo, i mislio o sputnikov potomcima koji prelijeću nebom, sa silom Zemljine teže kao jedinom sponom sa maticom. Kao usamljene metalne hrpe, slučajno se sretnu u mrklom mraku prostranog svemira, mimoidju se i zauvijek rastanu. Bez ijedne jedine riječi koju bi razmijenili, bez ikakvih obećanja koja bi ih obvezivala … ”

Zato je ovaj period takav kakav je. Zato je Saturn u opoziciji s Uranom od kada je Jupiter u Vodenjaku krenuo mnogo jače raditi i da se osjeća. Avioni opet krenuli da se ruše, brodovi se sudariše nekoliko puta za tjedan dana, negdje je proradio vulkan, saobraćajke neću spominjati, toga je na pretek, ali što na kraju poslije sveg tog ostaje do žrtva. Pa da je tehnologija zaista slobodna primijeniti sebe, zdrava logika će shvatiti da bi onda trebalo da u 21. stoljeću imamo dulji životni vijek, manje bolesti, više sigurnosti … ako je stvarno ta tehnologija u službi čovječanstva. Ali nije. I zato su ljudi žrtve. Nevine uglavnom. Zato je Uran sada u Ribama – momenat kada tehnologija kao entitet za sebe sada gubi vjeru u samu sebe, ovo je trenutak kada Uran – tehnologija postaje suicidna, momenat Uranovog pokajanja jer nije nikome pomogao – više je odmogao, jer je zatvoren i sam, užasno sam u Ribama. Baš kao Gagarin u Vostoku, koji je – sigurna sam, unatoč osmijehu po kome ga pamtimo sa poštanskih markica, još tada negdje u kosmosu shvatio da je više grešku napravio što se osilio u svoj svojoj individualnosti i viziji, pokazavši čovjeku da može čak iu tajnovit svemir da ode.

I sve dok ovaj aspekt bude bio na nebu, od Urana u Ribama – čovjek će gubiti vjeru, neprimjetno i tiho, on mora gubiti vjeru dok gleda sve te nevine žrtve, dok gleda sav taj besmisao svoga posla, dok željan zagrljaja u pustoj sobi sjedi sam. I baš tada, Saturn iz Djevice – pračovjek u njemu progovara, onaj koji se sjeća hordi, i zajedničkih lovova na veprove, onaj koji je umio razgovarati s prirodom, onaj koji je prvi razumio bolest, patnju i samoću, koji je prvi shvatio da je svaki čovjek rođen sa svojim bolestima, stotinama patologija, i razumio ga i prihvatio takvog – nedovršenog i nesavršenog, onaj koji s iskrenim gađenjem gleda na nekakva kloniranja i tehnološke izume, sjećajući se Pasteura i Koha, onih koji su zaista liječili čovečansvo i kojima se ponosi, koji se s nostalgijom sjeća antičkih mudraca i koji još jedino u životinje može vjeruje i da se nada, osjećajući se zauvijek ostavljenim od ljudi.

Saturnove Sade Sati

Zapadna astrologija zrelost dovodi u vezu sa Saturnovim povratkom, razdobljem kada se tranzitni Saturn vraća na istu točku vašeg natalnog horoskopa na kojoj se nalazio u trenutku rođenja. Vedska (indijska) astrologija, također vrijeme sazrijevanja, stjecanja odgovornosti i suočavanja sa sobom dovodi u vezu sa Saturnom, ali po jednoj drugačijoj pojavi, poznatoj kao Sade Sati, to jest, Saturnovim prelaskom preko natalnog Mjeseca.

Ovaj period započinje kada Saturn uđe u znak koji se nalazi ispred znaka u kome je Mjesec, a završava kada Saturn izađe iz znaka koji slijedi nakon onog u kome je Mjesec. Na primjer, ako je vaš Mjesec u Jarcu, Sade Sati započinju kada Saturn uđe u Strijelca i završavaju kada izađe iz Vodenjaka. Ovaj period kako god, traje uvijek sedam ipo godina, a sam naziv “sade sati” na sanskrtu upravo to i znači – ‘sedam ipo’.

Vedski astrolozi uzimaju Mjesec kao osnovnu referencu iz vrlo logičnog razloga što je baš Mjesec taj koji će u horoskopu pokazati temelje naše samosvjesnosti koju gradimo najprije kroz strukturu obitelji, a potom i kroz ostale socijalne skupine završno sa vlastitom slikom uloge koju imamo u životu, u svijetu , kao iu odnosu koji smo izgradili spram ljudi, materije i vremena.

Obzirom da Saturn inače predstavlja poljoprivredu, kako bih bolje objasnila utjecaj Sade Sati, iskoristit ću primjer mladice koju ste zasadili. Dok je mlada i nejaka, na oluje i vjetrove ona odgovara njihanjem, krivljenjem i savijanjem. Kako postaje jača – postaje i rigidnija, odvažnija, pa samim tim jednom ‘ukočenošću’ i gubitkom one prijašnje gipkosti ona kao da proturječi nepogodama. Ta ‘snaga’ u stvari postaje slabost u momentu kada njezine sada već razvijene grane naiđu na jak vjetar. Uslijed krtosti nesumnjivo je da će na jačem nevremenu neke od svojih stamenih i krutih grana morati izgubiti. Kako do toga ne bi došlo, iskusni agrarni stručnjaci će suhe, krte, kao i predugačke grane na vrijeme sami posjeći ne čekajući oluju. Koliko god to zvučalo kao sakaćenje stabla, zapravo, ova praksa će drvo učiniti jačim. Tako je i sa čovjekom za vrijeme Sade Sati, koje zapravo predstavljaju arhetipski odraz ‘namjernog i svjesnog sakaćenja, rezanja, odbacivanja’ u cilju da se održi zdrav život. Ozbiljnost ovog Saturnovog tranzita vraća nas na zemlju kako bi nam pokazao koliko smo stvarno porasli i postali zreli. On će nam ‘izrezati’ sve što smo umjetno, na silu, željni slave ili uspjeha sebi pripisali, oduzet će nam nepravedno stečene nagrade ili nas zbog istih na drugom kraju ‘stabla’ kazniti, sve trulo i slabo što nije uspjelo da se razvije već je ostalo tako zakržljalo će pokidati, i nesumnjivo je da svaki čovjek kada nastupe Sade Sati sam sebi izgleda ružno, osakaćeno, nejako, nisko, jer nema više tako željene simetrije. Osjećamo se slabim kao da nam je netko oduzeo sve ono što smo uporno za sebe mislili da smo. A u stvari, sve što Saturn želi to je da zavolimo sebe takve kakvi smo: polovični, nesavršeni, polomljeni i iskrivljeni, sa svim ranama, ožiljcima, strahovima, slabostima, i ništa neće ljude učiniti više sličnijim jedne drugima od Saturna.

U praktičnom smislu Sade Sati pokazuju posljedice starenja, odnosno godina (koje uporno ne želimo vidjeti i sebi priznamo), zatim, povećanu odgovornost spram posla i ljudi koje volimo koju sada moramo prihvatiti, probleme sa zdravljem, kao i jedan specifični mentalni napor ispunjen brigama, suočavanje, svjesnošću koja najprije ne prija jer je upućena na nadasve realnu sliku o sebi od koje smo toliko dugo bježali.

Prvi Sade Sati u životu čovjeka, nerijetko se vezuju za suočavanje s gubljenjem najstarijih članova u obitelji (bake i djedovi obično), pa indirektno prvi susret sa metafizikom smrti, zatim, aktivira promjene i utjecaje na koje mi ne utječemo, često mijenjanje sredine, škole , nametanje obrazovanja i drugih utjecaja, osjećaj samoće, ostavljenosti, odbačenosti, tada se dešavaju prve svjesne laži, prevare, pokušaji izbjegavanja odgovornosti i samim tim, aktiviranje savjesti bilo kroz krivnju i osjećaj grižnje savjesti, bilo kroz malodušnost i zauzimanja garda prema svijetu i ljudima , što će naravno biti vrlo važno kada naiđu sljedeće, druge Sade Sati (što je uvijek za sljedećih 28-29 godina u odnosu na prve) i koje nam donose moguće bolesti roditelja i brigu o njima, a nerijetko i gubitak roditelja kao nepobitnu lekciju o smrti, vremenu, prolaznosti i vezivanju / nevezivanje koju svaki čovjek mora kad tad proći. Takodje tada mi stječemo obitelj ili se s povećanom odgovornošću brinemo o nekome, nekada io samome sebi, pa čovjek sebi postaje i dijete i roditelj, na poslu dozivlajvamo znatno ozbiljnije uspjehe ali i neuspjehe – sve u zavisnosti od toga na koji smo način prethodno pristupali poslu . Ukoliko smo sve što je bilo dobro olako uzimali kao servirani scenarij koji nam iz nekog razloga regiji, bez zahvalnosti i svijesti da dvije trećine ljudi na planeti nisu te sreće – vrlo lako možemo tada sve što imamo izgubiti, i materiju, i posao, i partnera i ostati potpuno ‘goli i sami’. Ukoliko je žrtva i svjesnost postojala i ranije, Sade Sati će takvim ljudima biti samo nastavak rada i odnosa s drugima kao i do tada samo pod malo težim utjecajima, ali osoba već prirodno na taj peirod gleda kao na prirodni proces, i nerijetko, ako je unaprijed otplatila dug Saturnu, baš u vrijeme Sade Sati uspijeva izboriti za svoju individualnost i uspjehe – koji su pravi, a ne kratkotrajni uspjesi. Treći Sade Sati možda je najteži za prihvaćanje jer se odnosi na naš eventualni odlazak s ovog svijeta, s kojim se prije ili kasnije svi moramo suočiti, a poricanje tog procesa koji započinje našim rođenjem i završava smrću – sada zasigurno nije opcija na koju treba računati ako želimo postati samosvjesniji.

Mnogi ljudi ni ne doživljavaju život kao mučenje i teret sve dok Saturn ne zamahne svojim sekirčetom i ne krene da sakati trule grane s našeg stabla. Do tada, čvrsto se oslanjamo na roditelje, ili društvo ako nam je pružalo podršku, na sustav, neku sreću koja nas je uvijek pratila, ili smo jednostavno bili blagoslovljeni rođenjem da imamo u nasljedstvo dobiveno materiju, da nas ne brine gdje ćemo živjeti, šta ćemo jesti … Međutim, kada Sade Sati krenu, tu sigurnost sasvim sigurno gubimo i ostajemo ostavljeni na cesti na kojoj dalje moramo potpuno sami. Zbog toga je ovaj period izuzetno težak za svakoga tko je odbijao prihvatiti odgovornost za svoj život, za svoje odluke – stalno kriveći druge .. E sad, drugih više nema, Saturn će ih ‘posjeći’, odvojiti od nas zauvijek, oduzet će nam tu sigurnost i te ‘dežurne krivce’ i morat ćemo se suočimo s istinom – da smo sami oduvijek bili odgovorni za sve. Što prije shvatite lekciju i zažalite što se to sve nije ranije dogodilo, to će vam biti lakše. Ukoliko budete odbijali, kukali, negodovali, navući ćete na sebe depresiju, bolesti, prazninu, očaj, gorčinu, koji onda mogu trajati godinama. Ali ukoliko ste, kao što rekoh, već živjeli rano prihvativši odgovornost, samoću, kada je trebalo i trpljenje i mučenje, oslanjanje samo na sebe, Sade Sati vam sigurno neće ništa loše donijeti, a teške događaje ili situacije na koje ne možete utjecati i koje su ‘vis major’ – umetati prihvatiti kao neminovnost, odnosno, isto onako kako ste i do tada trpeći i čekajući neke bolje dane prihvaćali ama baš sve, jer ste bili iskustveno mudri prepoznati da je život takodje pun neminovnosti s kojima se moramo miriti . Da vam primjer bude lakši za razumijevanje, razmislite, šta mogu Sade Sati donijeti loše gladnima u Etiopiji, bolesnima i siromašnima u Africi ili izbjeglicama koji su unaprijed već morali prihvatiti neminovnost i doslovno sve što su imali ostavili da bi spasili gole živote? Baš ništa, sem što će ih ojačati. Ali ako imamo puno i ako smo se jako vezali za sve to, sada je momenat kada nam sve to može biti ukinuto ili kada svjesni praznog života koji je to vezivanje donijelo poželimo po prvi put da sve ostavimo i započnemo jedan sasvim nov život – makar sami . Zbog toga, Saturnovi Sade Sati umeju da donesu raspade obitelji koje već dugo nisu skladne, jer se čovjek sada suočava s istinom i shvaća da je iluziji došao kraj, pa zatvara vrata za sobom i odlazi, ostavljajući ama baš sve drugima, željan spasiti samo svoju dušu. Netko će također baš u vrijeme Sade Sati dobrovoljno postati aktivista i boriti se protiv diskriminacije ili stati u zaštitu životinja, ljudi, pomagati bolesnima, siromašnima, podijeliti ono što ima s drugima, i tako sam – ne čekajući Saturna odraditi njegov posao. Dakle, kako će ko proživjeti Saturnove Sade Sati bukvalno zavisi od toga tko je osoba i kako je živjela do tada, kako je gledala na materiju, kakve je odnose gradila …

Za kraj, evo tablice kako biste znali kada počinju a kada se završavaju vaši Sade Sati, a ukoliko ne znate gdje vam je Mjesec u horoskopu, pitajte svog astrologa ili pronađite taj podatak na nekom od postojećih online astroloških sajtova.

U Sade Satima trenutno se nalaze ljudi koji imaju Mjesec u Lavu, Djevici ili Vagi, i to:

Mjesec u Lavu, Sade Sati su počele 4. lipnja 2003. i traju do 29. listopada 2009.

Mjesec u Djevici, Sade Sati su počele 16. srpnja 2005. i traju do 5. listopada 2012.

Mjesec u Vagi, Sade Sati su počele 2. rujna 2007. i traju do 23. prosinca 2014.

Što se ostalih Mjesečevih znakova tiče, ako imate:

Mjesec u Škorpionu, posljednje Sade Sati su bile od 21. rujna 1980. do 12. studenog 1988., a sljedeće su od 21. srpnja 2010. do 20. prosinca 2017.

Mesec u Strelcu, poslednje Sade Sati su bile od 24. avgusta 1983. do 6. februara 1991, a sledeće su od 5. oktobra 2012. do 22. marta 2020.

Mesec u Jarcu, poslednje Sade Sati su bile od 17. novembra 1985. do 21. maja 1993, a sledeće će biti od 23. decembra 2014. do 7. marta 2023.

Mesec u Vodoliji, poslednje Sade Sati su bile od 12. novembra 1988. do 7. aprila 1996, a sledeće su od 20. decembra 2017. do 14. februara 2026.

Mesec u Ribama, poslednje Sade Sati su bile od 6. februara 1991. do 1. marta 1999, a sledeće su od 17. decembra 2020. do 13. aprila 2028.

Mesec u Ovnu, poslednje Sade Sati su bile od 21. maja 1993. do 11. avgusta 2000, a sledeće će biti od 7. marta 2023. do 1. juna 2030.

Mesec u Biku, poslednje Sade Sati su bile od 8. aprila 1996. do 4. juna 2003, a sledeće će biti od 25. maja 2025. do 14. jula 2032.

Mesec u Blizancima, poslednje Sade Sati su bile od 1. marta 1999. do 16. jula 2005, a sledeće će biti od 13. aprila 2028. do 27. avgusta 2034.

Mesec u Raku, poslednje Sade Sati su bile od 20. aprila 2001. do 2. septembra 2007, a sledeće će biti od 1. juna 2030. do 16. oktobra 2036.

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

2,33 KN

3,58 KN

SRBIJA

48 RSD

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

BiH HT Mostar (Eronet)

1,58 KM

BiH BH Telekom

2,42 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK

SLOVENIJA

1,16 €

Status Astrologa

Skidanje crne magije

Uklanjanje crne magije vrši se na daljinu, uz profesionalni tretman, pri čemu osoba kojoj se pomaže surađuje s bijelim magom i zajedno izvode ritual, svaki svoj dio.

Tarot online telefonom

Otvaranje tarota daje vrlo brz i jasan odgovor na određeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta prikaz je neba i rasporeda planeta i zvijezda u vrijeme našeg rođenja.

Astrologija i numerologija

Broj vašeg životnog puta jedan je od najutjecajnijih numeroloških aspekata u cjelovitoj znanosti o numerologiji.

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

ASTROLOZI - poziv do rješenja Vašeg problema

Igor Pavluković

Aleksandra Arizanović

Milana Kolarov

Marija Tarot

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

2,33 KN

3,58 KN

SRBIJA

48 RSD

ŠVAJCARSKA

0,78 CHF

AUSTRIJA

1,08 €

NEMAČKA

0,49 €

1,19 €

BiH m:tel

1,4 KM

BiH HT Mostar (Eronet)

1,58 KM

BiH BH Telekom

2,42 KM

MAKEDONIJA

53,1 MKD

ŠVEDSKA

10 SEK

SLOVENIJA

1,16 €