Djevica je biće koje razmišlja o drugim živim bićima. Od psa i mačke i poštovanja njihovog karaktera do promatranja ponašanja drugih ljudi, gdje na kraju uvijek zaključuje da su životinje bolje nego ljudi, i zbog toga Djevice gotovo obavezno imaju ljubimce, vole životinje, najbolji odgajatelji. Djevica je uslužan znak, koji se raduje ako može pomoći i usluži, u sebi uvijek nosi i nešto od liječničke geneze, razumijevanja prirode, što može doći do izražaja i kasnije u životu. No najvažnija po mom mišljenju njihova osobina je što se neprekidno bavi ljudima. Ne može a da ih ne promatra, ne može a da ne primijeti devijacije, ne može a da ne sumnja jer je sumnja uvijek njihov vjerni pratitelj.
Sumnja im pomaže da o svemu imaju svoje mišljenje, jer ako već cijeli svijet nameće svoje, onda bar on za sebe može zadržati svoje, ne nametajući ga nikome, i ne prihvaćajući olako tudje. Oni najbolji učitelji, pedagozi, predavači imaju u horoskopima naglašen znak Djevice, jasni i posvećeni, istinoljubivi, poslušni prema sebi i onome što čovjek jeste – da uvijek razlikuju dobro i zlo, vođeni principom koji odvaja animalno i sirovo u ljudima od razuma koji je ljude i učinio “višim bićima” kao da još samo Djevice cijene, pa otuda s gađenjem često promatra ponašanja drugih ljudi koji više na zvijeri liče. Nekulturu, nepristojnost, bahatost, nevaspitanje ne može razumjeti, ali iu stanju najvećeg prezira – ne može a da ne voli ljude, i tu je njegova najveća borba. Nesposoban da mrzi, još nesposobniji da sudi o drugima. “Tko sam ja da sudim” je njegovo polazište, i time čuva vlastitu čistoću, gotovo naivno poput djeteta, isto onoliko koliko je naivan spram svih intriga, zavjera, laži, neiskrenosti i ove današnje stvarnosti koja je često baš takva. Drugo njegovo pitanje kojim postaje bolji je “Što ja znam o tome, kada to nisam doživio”, pa opet sumnja u sosptveni prvi zaključak, jer zna Djevica bolje od svakog drugog da se čovjek postaje stalno i iznova svakom novom situacijom, i da nitko ne zna što netko ili nešto može u čovjeku probuditi. Zato se moli i beskrajno je zahvalan na razumu koji mu je dat da ne bude moralni idiot, dok oko sebe promatra one koji razliku dobra i zla nisu naučili. Njihova slaba točka je stidljivost zbog koje njihovi talenti i raznoliki darovi, nekada ni ne dodju do izražaja obzirom da se ne nameću i da je podrška i ulijevanje vjere u ono što nose u sebi nešto što im je od ranih godina potrebno. Da, kao i drugima, ali Djevica mora naučiti ono što ima je često dragocjeno i za druge i da zadržavanjem toga samo za sebe i sama pridonosi tome da oni drugačiji – često ekstrovertniji tipovi, i stvaraju ovaj svijet ovakvim, nasilnim, vulgarnim, brutalnim, nemoralnim. Iako se boji rizika, jer sumnja će iu djeliću sekunde da prevlada akciju i spremnost na promjenu, ipak svaka Djevica bar par puta u životu ima te za nju tako netipične obrte sudbine u kojima pokaže hrabrost vrijednu divljenja, a koju ni sama ne zna objasniti .
Za Djevicu se često čuje da je “veliki radnik”. Zapravo, radi se o poslušnosti Djevice koja je laka kada postoji predanost, kada se vrijednosti u koje i sama vjeruje nalaze iu njezinom poslu. Ali kada toga nema, Djevica postaje anksiozna, poslušna iz straha od egzistencije, poput pravog sužnja. Njezin rad je misaon, jer je intelektualan znak u pitanju koji čini sve za bolji svijet, kao pravi primjerni gradjanin svijeta. Djevica je izmislila od odgoja i metodologija u pedagogiji sve do bon tona i lijepog ponašanja, ona je stoik poput Sokrata i ekipe s atenskih trgova. “Što ne želiš sebi, ne želi drugima” iu tom smislu je filozofski znak za bolje građansko društvo.
Drugi mit o Djevici je da je “perfekcionist”. Opet, radi se zapravo o redu i ekonomičnosti. Red oko nje je red njezine psihe, potreba da u svakom trenutku zan gdje se što nalazi. Ekonomičnost od najbanalnijeg, gdje će jedan papir iskoristiti od gorenjeg desnog kuta, jer mrzi bahaćenje i rasipanje. Ona time dobiva uštedu materijala, vremena, jedan dan će posvetiti tome da fajlove poslaže u kompjuteru po imenu ili glazbenu kolekciju po azbucnom redu, ili bilo kakvu arhivu, ali na dalje će uvijek jednim klikom doći do željenog. Dakle, to nije perfekcija perfekcije radi, već to ponašanje mora je korisno na dalje bilo njima samo ili društvu, kolektivu.
Tko se prepoznao u ovom opisu – na putu je pravog čovjeka, kome ni malo ne može biti lako u ovakvim vremenima. Čuvajte se cinizma koji vas truje, iako vam oštri misli. Čuvajte se zavisti – to svaka Djevica bi trebala prevaziđe do tridesete, u mladosti zavist miješa s pravdom / nepravdom kako bi racionalizovala i sebe u svom stavu opravdala. Čuvajte se toga, jer vas svaka zavist u trenu čini se osjećate kao rob, sužanj, kao žrtva, a sa time u sebi ne možete puno da se maknete od točke na kojoj stojite, i tada se obično desi da se Djevica za cijeli život okruži neuspješnima, koje vidi isto kao žrtve. Uspješni u vašem slučaju ne treba da su statusno uspješni – što je opet malogradjanski kompleks, već ljudi koji su idejom i razumom uspjeli stvoriti za sebe jedan život u kome se vrijednosti poštuju, kao nekada kada je sve bilo drugačije dok je gospoda nosila šešire, a dame suknje.
Tekst završavam citatima jednog giganta duha i uma, koji je bio Djevica. Tolstoj.
“Kad bi se samo češće sjećali da se propušteno vrijeme ne može vratiti, da se učinjeno zlo ne može nikad popraviti, mi bi smo više činili dobra a manje zla.”
“Ljudi svoj život kvare ne toliko time što ne čine ono što trebaju činiti, koliko time što čine ono što ne trebaju činiti.”
“Trudi se da ti u prepirci riječi budu meke a dokazi jaki! Gledaj da uvjeriš protivnika a ne da mu dosadiš. ”
“Ne slušaj nikad one koji govore loše o drugima, a dobro o vama!”
“Velika je snaga u onoga čovjeka koji umije da prećuti i onda kad ima pravo.”
i još jedna, koja je tako tipična jer su Djevice veliki manuelca i manufakturisti što rukama stvaraju poput najvještijih zanatlija: “Daj više odmora jeziku nego rukama.” Rad rukama ih često odmara od teških misli.
