“Tko sam ja?” Pitanje koje je vjerojatno mučilo čovječanstvo još od samog osvita civiliza cije i koje je do dana današnjeg ostalo najteže od svih ljudskih pitanja. Ponu | eni odgovori kretali su se od svetih do profanih, od složenih do jednostavnih, od znanstvenih do romantičnih, od političkih do individualnih. Ali, umjesto da ispitujemo mnoštvo odgovora na ovo pitanje, hajde da bacimo pogled na vrlo poseban, suštinski proces koji se zbiva kada se osoba zapita, i potom pokuša odgovoriti na pitanja, “Tko sam ja”, “što je moje istinsko sopstvo? “,” Koji je moj osnovni identitet? ”

Kada vas netko upita, “Tko si ti”? i vi pokušate mu pružite razuman, iskren i manje više opširan odgovor, što, u stvari, vi
činite? što se odvija u vašoj glavi dok se time bavite? U prvom redu vi opisujete sebe u mjeri u kojoj ste sami sebi poznati, au taj opis ulazi većina važnih činjenica, i dobrih i loših, vrijednih i bezvrijednih, znanstvenih i poetičnih, filozofskih i religioznih, koje ste usvojili kao bitne za vaš identitet. Možete, primjerice, pomisliti:
“Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima; ja sam mio, drag, ali ponekad i grub, ljubazan, ali ponekad i namrgo | en; ja sam otac i odvjetnik, ja uživam u ribolovu i igranju basketa … “I tako se nastavlja lista vaših osjećaje i misli.

Ipak, u pozadini čitavog postupka uspostavljanja identiteta odvija se jedna, reklo bi se još bitnija radnja. Kad odgovarate na pitanje, “Tko sam ja?”, U stvari se doga | a nešto vrlo jednostavno. Kada opisujete, objašnjavate ili čak iznutra doživljavate svoje “ja”, vi zapravo crtate, svjesno ili nesvjesno, mentalnu liniju ili granicu oko svog polja iskustva, pa sve ono što je unutar te granice doživljavate kao “ja” ili ga tako nazivate, dok sve što je izvan nje doživljavate kao “ne-ja”. Vaš identitet, drugim riječima, u potpunosti ovisi od toga gdje ćete povući tu graničnu crtu.

Vi ste ljudsko biće, a ne stolica, i to vam je poznato zato što svjesno ili nesvjesno povlačite liniju razgraničenja izme | u ljudi i stolica, i shodno tome ste u stanju prepoznati svoj identitet kao ljudski. Možda ste uz to i vrlo visok čovjek, za razliku od nekog tko je nižeg rasta, ali vi na taj način povlačite mentalnu granicu izme | u visokog i niskog, i tako pois tove čujete sebe s “visokim”.

Dolazite do saznanja “ja sam ovo, a ne ono” opisujući liniju razgraničenja izme | u “ovoga” i “onoga” i tako prepoznajete svoju istovjetnost na “ovim”, odnosno neistovetnost na “onim”. Prema tome, kada kažete “ja”, vi povlačite liniju razgraničenja izme | u onoga što jest i onoga što niste. Kad odgovarate na pitanje “Tko sam ja?”, Vi jednostavno opisujete ono što je unutar te granice. Takozvana kriza identiteta javlja se onda kada ne možete odlučiti kako ili gdje povući liniju. Ukratko, pitanje “Tko si ti?” u stvari znači “Gdje postavljaš granicu?”

Svi odgovori na pitanje, “Tko sam ja?”, Nepogrešivo proizlaze iz osnovnog postupka povlačenja linije razgraničenja izme | u jastva i nesopstva.

Kada se glavne granične crte jednom iscrtaju, odgovori na to pitanje mogu dobiti vrlo složenu dimenziju – znanstvenu, teološku, ekonomsku – ili mogu ostati na vrlo jednostavnom i nerazvijenom stupnju.

AH, bilo koji mogući odgovor ovisi od prvog povlačenja granične crte. Najzanimljivija stvar u vezi s granicom jeste | a se ona može mijenjati i da do toga vrlo često dolazi. Ona se može ponovno povući.

U izvjesnom smislu, osoba može načiniti novu kartu svoje Duae iu njoj pronaći područja za koje nikad nije slutila da postoje, da su uopće dostupna ili poželjna. Kao što smo vidjeli, do najkorenitije promencmape, odnosno prekrajanja granica dolazi prilikom iskustva vrhovnog
identiteta, jer tada osoba proširuje granice svog identiteta do te mjere da u njega uključuje čitav univerzum. čak možemo reći da se ovdje granice sasvim gube, jer kada je osoba poislovećena sa “skladnom cjelinom”, više nema vanjske i unutarnje, te tako nema ni gdje da se povuče linija razgraničenja. “