Ova vam se knjiga može učiniti donekle neobičnom budući da se u njoj pojavljuju stvari uobičajeni razum nije navikao vidjeti na jednome mjestu: ezoterija i kulinarstvo, materijalni seks i nevidljivi suptilni svijet, božansko i tehničko, mistično i svakodnevno. Mogu li se pitanja koja se tiču isključivo medicinskih potreba povezati s problemima duhovne potrage i razvoja?
Stvarnost u kojoj živimo nije više onakva kakva je bila prije nekoliko desetljeća. Promjene se događaju vrlo brzo i jačaju poput lavine. Svima je poznat pojam biosfere koja je stanište živih bića. No, malo tko je upoznat i razmišlja o tome da postoji i pojam tehnosfere. Tehnosfere obuhvaća sve tekovine industrijske civilizacije, počevši od kućanskih električnih uređaja pa sve do hrane. Sve čega se dotiče tehnosfere, uključujući i samog čovjeka, izloženo je temeljnoj, iako ne uvijek vidljivoj, transformaciji.
Kad je civilizacija krenula tehnogene putem razvoja, počeli su djelovati zakoni koji prije uopće nisu bili uočljivi. Utjecaj tih zakona sada dovodi do toga da se tehnosfere stalno skuplja u matricu. Matrica je svojevrstan konglomerat, sustav u kojemu se čovjeku dodjeljuje uloga bakterije koja hrani sustav. Filmovi poput Matrixa i surogat uopće nisu fantastika, već naša vrlo bliska budućnost. I tu se čak ne radi o tehnici kojom se čovjek okružuje. Kad ljudi dospiju u zajedničko informacijsko polje koje su stvorila najrazličitija sredstva masovnih medija, nalaze se pod utjecajem sustava.
Više nije čovjek taj koji upravlja sustavom, nego sustav u potpunosti kontrolira čovjeka i podređuje ga sebi. U sveopćoj informacijskoj paučini to je lako. Kome to može odgovarati? Nikome. Čovjek je samo navikao misliti da se sve što se oko njega stvara, odvija prema volji nekih drugih ljudi.
Zapravo se sustav samostalno razvija. Tko upravlja džunglama? Nitko, one same rastu i žive kako bi trebale od trenutka kad su se biljke spojile i pokušale nekako međusobno funkcionirati. Shvaćate li?
Evo što odgovara sustavu. Njemu je potrebno doći do točke stabilne ravnoteže, oformiti optimalnu konstrukciju u kojoj će ljudi poput kiborga održavati njegovo postojanje. Što je za to potrebno? Ćelije matrice trebaju biti ispunjene poslušnim elementima. Kao prvo, ti elementi ne smiju biti potpuno zdravi kako ne bi imali slobodne energije, a kao drugo, trebaju biti lagano “udareni” kako ne bi razumjeli gdje se nalaze. Energije i svjesne volje trebaju imati samo koliko im treba da bi pravilno izvršavali svoje dužnosti – ni više, ni manje.
Jeste li se zapitali zašto se nakon posla mnogima ništa više ne da, osim da se izvale na kauč ispred televizora? Umor takve vrste je uobičajena stvar, na to ste navikli. No je li to normalno? Nije. Uobičajeno ne znači da je normalno. Nije vam palo na pamet zapitati se zašto se život suvremenog čovjeka doslovno nalazi na vrhuncu između 20. i 40. godine? Kao mlad stručnjak nikome ne trebate jer nemate iskustva, a nakon 40. više niste potrebni jer su iz vas iscrpli sve što se moglo. Zbog toga ste nakon četrdesete nezanimljivi i suprotnom spolu. Opet, je li to normalno? Uobičajeno je, ali u biti, nešto tu nije u redu, zar ne? No, ne mora biti tako!
Iz knjige “Apokrifni transurfing” – Vadim Zeland
